Arhiva | Svemir RSS for this section

Njemački satelit ROSAT

Tek nedavno je otkriveno da je njemački satelit ROSAT, koji je u listopadu prošle godine pao u Indijski ocean, zamalo pogodio Peking pri brzini od 480 kilometara na sat. Peking je promašio za samo 10 minuta, izbjegnute su ljudske žrtve. Manfred Warhaut iz centra Europske svemirske agencije (ESA) u njemačkom gradu Darmstadtu otkrio je kako se Peking nalazio na putu posljednje orbite njemačkog satelita ROSAT. Da je satelit na Zemlju stigao samo sedam do deset minuta kasnije, pogodio bi sigurno Peking, rekao je pak šef ESA-ine ekipe za svemirski otpad Heiner Klinkrad. ROSAT je lansiran davne 1990. godine s ciljem istraživanja zraka visoke energije, a isključen je devet godina poslije. Težio je oko 2,5 tona, što znači da bi njegov pad na Peking rezultirao velikom štetom, a najvjerojatnije i ljudskim žrtvama.

Izvanzemaljska međuzvjezdana materija

Ta izvanzemaljska međuzvjezdana materija je u stvari ono od čega su zvijezde sastavljeni, planete i ljudi napravljeni i stvarno je važno da se analizira, izjavio je na konferenciji za medije u Washingtonu David McComas, glavni istraživač IBEX-a i pomoćnik zamjenika predsjednika Odjela za svemirsku znanost i inženjering. IBEX proučava granicu Sunčevog sustava u orbiti oko 322.000 kilometara iznad Zemlje. Međunarodni tim naučnika predstavio je u stožeru NASA-e nova otkrića IBEX-a, u što spada prvo otkrivanje izvanzemaljskih čestica vodika, kisika i neona, nakon potvrde prethodno otkrivenog helija. Ti atomi su ostaci supernova, starijih zvijezda koje su eksplodirale i razbacale svoje elemente širom galaksije. Međuzvjezdani vjetar nosi te nabijene i neutralne čestice kroz Mliječnu stazu kroz cijeli svemir, a IBEX može otkriti elemente koji su u njima prisutni. Istraživači su otkrili 74 atoma kisika na svakih 20 atoma neona u međuzvjezdanom vjetru. U Sunčevom sustavu ima 111 atoma kisika na svakih 20 atoma neona, što znači da je u svakom dijelu našeg sustava više atoma kisika nego u obližnjem međuzvjezdanom prostoru, napomenuli su znanstvenici u priopćenju. ‘Važno je znati njihovu količinu, jer ti elementi grade zvijezde planete i ljude. Otkrili smo sljedeću zagonetku, materija van Sunčevog sistema ne izgleda kao ona unutar njega. Izgleda da joj fali kisika u odnosu na neon. Manjak kisika u međuzvjezdanom materijalu može značiti da se Sunce formiralo u području svemira s manje kisika, u odnosu na njegovu trenutnu lokaciju, istaknuli su znanstvenici. To bi moglo značiti i da je kisik zaključan u drugim galaktičkim materijalima, poput kozmičkih zrnaca prašine ili leda. Ovo nam postavlja novu zagonetku, je li je nešto od tog kisika, tako nužnog za život na Zemlji, zaključano u kozmičkoj prašini, ili nam to govori koliko je drugačije naše okruženje u odnosu na rodno mjesto našeg Sunca?, smatra je Eberhard Moebius, profesor Sveučilišta New Hampshire. Istraživanje je objavljeno u Astrophysical Journal.